- HR
1. INFO PLOČA
Dolina Kupe pripada zaštićenom prirodnom području Republike Hrvatske , a sama rijeka Kupa kategorizirana je kao vodotok 1. kategorije. Kroz područje Grada Vrbovskog Kupa protječe u dužini od 29 km i predstavlja prirodnu granicu s Republikom Slovenijom . Dolinu Kupe karakterizira prelijep krajolik, raznolikost obale i korita, izuzetna čistoća i bistrina vode. Dok teče gorskom Hrvatskom, Kupa je po svim svojim karakteristikama prava planinska rijeka koja svojim prirodnim tokom, brzacima i slapovima postaje prava turistička atrakcija sama po sebi, a pruža i mnogobrojne sportsko-rekreacijske mogućnosti. U vrijeme ljetnih mjeseci ugodna temperatura vode privlači kupače i turiste, a boravak u atraktivnim kućama za odmor mjesto je za savršeno opuštanje tijekom cijele godine.Kako bi se prostor učinio što atraktivnijim, te kako bi se poboljšala kvaliteta turističke ponude i stvorile pretpostavke za revitalizaciju gospodarstva i obnavljanje napuštenih naselja uz Kupu, Grad Vrbovsko započeo je s nizom aktivnosti na realizaciji uređenja doline Kupe pri čemu je prvi korak uređenje šetnice u dužini od 17,4 km. Trasa šetnice u najvećoj mjeri prolazi nekadašnjim makadamskim ili kolskim putevima koja su u davna vremena koristili mještani naselja smještenih uz Kupu.
Uređenje šetnice podijeljeno je u pet cjelina, a u potpunosti je uređena dionica Riblje-Lesci u dužini od 2,6 km do koje se može doći asfaltiranim putem iz mjesta Severina na Kupi u kojem se nalazi stari Zrinsko-Frankopanski kaštel-dvorac. Nedaleko se nalazi Lukovdol, rodno mjesto pjesnika Ivana Gorana Kovačića u kojem je smješten i istoimeni muzej te amfiteatar, a u blizini su i atraktivna mjesta pristupačna za kupanje: Klanac, Blaževci-malogranični prijelaz te pitoreskno mjestašce Riblje kod Severina na Kupi. Na samo nekoliko kilometara udaljenosti nalazi se grad Vrbovsko s poznatim izletištem unutarcZaštićenog krajolika kanjona Kamačnik. Posjetiteljima su dostupni i brojni ugostiteljski objekti s autohtonom ponudom i smještajem i baš zato je dolina Kupe pogodno mjesto za višednevnu avanturu.
„U našem je zajedničkom interesu da očuvamo velike zvijeri u prirodi za čovjekovu budućnost na Zemlji. Da bismo to učinili, moramo naučiti dijeliti stanište s njima.“
2. INFO PLOČA
Mjesto Klanac smješteno je 10 km sjeveroistočno od Vrbovskog u čijem se administrativnom sastavu i nalazi . Okruženo je susjednim naseljima Damalj i Severin na Kupi na zapadu , mjesto Pleševica smješteno je na jugu, a Rim na istoku. Klanac je tradicionalno kupališno mjesto ovoga kraja koje jednako rado posjećuju turisti i domaći mještani .Ako postoji savršeno mjestu za bijeg u prirodu, to je Klanac. Idealna je destinacija za kratak predah od gradske vrućine i gužve , mjesto na kojem se možete potpuno opustiti ili krenuti u istraživanje prirode bicikliranjem, planinarenjem, šetnjom ili penjanjem uz stijenu . Kupa je na ovom dijelu vrlo mirna pa je pored kupanja najzabavnija aktivnost vožnja kanuom . Vožnju kanuom možete iskoristiti i za otkrivanje drugih pogodnih mjesta za kupanje ili pak pronalaženje svoje „privatne plaže“ . Kamenom opločena obala lijepo je uklopljena u krajolik i predstavlja odličan temelj za daljnje uređenje ovog kupališta koje je pogodno za sunčanje, piknik ili igru , a prekrasan slap ovom mjestu daje posebnu čar. Krenete li nizvodno , nakon 400 metara očekuje vas prva interpretacijska lokacija projekta Carnivora Dinarica , zastanite i odmorite, a potom započnite svoju avanturu upoznavanja velikih zvijeri u dolini Kupe…Za one koji žele saznati više…
MLIN– pored slapa nalaze se kameni ostaci nekada vidljivo impozantne građevine. Riječ je o mlinu čija je gradnja i idejno rješenje bilo daleko ispred svoga vremena. Imao je šest mlinskih kola i sedam pari mlinskih kamenova. Za mlinove izgrađene nizvodno uz rijeku Kupu karakteristično je da imaju veliki broj mlinskih kola, ali i velik broj suvlasnika. Tako je svako kolo imalo svog vlasnika, pa je mlin u Klancu imao čak sedam suvlasnika. Svaki od njih radio je zasebno, a znade se da je prvi mlin prestao raditi oko 1950. godine, drugi oko 1960., dok su zadnja tri radila do 70.- tih godina prošlog stoljeća. Princip rada mlinova bio je osmišljen na način da bi se voda pustila prema velikim drvenim kolima koja su imala lopatice. Snaga vode pokrenula je kolo koje je preko svoje osovine u unutrašnjosti mlina pokrenulo okretanje kamena ispod kojega je bio drugi kamen u mirovanju. Kroz otvor gornjeg kamena padalo je žito i okretanjem bi bilo samljeveno. Kada je bilo dovoljno samljeveno izlazilo bi na posebni otvor gotovo brašno. Na fotografijama, koje su simboličnog karaktera i ne prikazuju baš te mlinove, vide se mlinski kameni koji su postojani i nakon prestanka rada mlinova, a koji uspješno odolijevaju zubu vremena, jednako kao i unutrašnjost mlina koji je nekada bio pun života.
3. INFO PLOČA
SIVI VUK
Duljina tijela: 100-120 cm
Visina u grebenu: 45-75 cm
Masa: 30-45 kg
Životni vijek: preko 13 godina
Brojnost u Hrvatskoj: cca. 50 čopora
Broj mladih u leglu: 5-8
Sivi vuk je najveći pripadnik porodice pasa i drugi najveći grabežljivac u Dinaridskim planinama. Kontinuirano nestajanje vuka u prošlosti rezultat je mnogih ljudskih aktivnosti i smanjenja staništa ovih prekrasnih životinja. Od davnina su vuku pripisivane razne nadnaravne osobine i obilježja. Većina takvih vjerovanja duboko je utkana u narodnom folkloru, gdje se vuka demonizira, a u ljudskoj mašti i podsvijesti vuk uvijek predstavlja divlje, neukrotivo, opasno i tajanstveno biće koje kod ljudi budi iskonski strah. Nerijetko su stoga na njega organizirane hajke, te je ova životinja sustavno uništavana gotovo sve do istrebljenja. Vuk je u Republici Hrvatskoj od 1995. godine strogo zaštićena vrsta i njegov lov je zabranjen, osim u iznimnim slučajevima, uz dozvolu nadležnog Ministarstva. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi oko dvjesto vukova uglavnom u dinarskom području, od granice sa Slovenijom, preko goranskog područja, Like i Velebita, dalmatinskog zaleđa pa sve do krajnjeg juga Hrvatske.
U Gorskom kotaru, vukovi obitavaju u najmanje 6 stabilnih čopora, od kojih neke dijelimo sa susjednom Slovenijom, pa govorimo o graničnim čoporima, a veličina prosječnog čopora u Gorskom kotaru kreće se od 2-6 jedinki.
Boja i izgled vrste može varirati ovisno o staništu na kojemu žive. U Hrvatskoj nalazimo samo sivog vuka, ali na drugim područjima poznate su vrste poput crvenog vuka i abesinskog vuka, a postoje i vukovi izrazito tamnog (crnog) krzna. U Hrvatskoj su vukovi isključivo sive dlake s leđima i repom tamnosive boje te trbuhom i nogama koji su nešto svjetlije sivo žute boje.
Zanimljivosti iz života vuka…
1.Obitelj
Vukovi su vrlo obiteljski orijentirane životinje. Žive u čoporu, koji se sastoji o monogamnog roditeljskog para nesrodnih vukova, a svi ostali pripadnici čopora njihovi su potomci. Čopor se kreće na određenom teritoriju, koji u Gorskom kotaru može biti i više stotina četvornih kilometara, te ga aktivno brani od drugih čopora. Obilježava ga urinom, grebanjem po tlu, izmetom i zavijanjem. Ponekad će, iako vrlo rijetko, usamljeni „autsajder” biti dobrodošao u čopor.
2. Hijerarhija
Dugo se vremena pretpostavljalo kako se vukovi bore za dominaciju u čoporu te kako zarađuju svoj čin alfa-mužjaka i ženke. No, novija istraživanja pokazala su da to baš i nije tako. Vukovi nisu rođeni vođe, već su alfe jednostavno ono što bismo mi u našem svijetu nazvali "roditeljima". Tako roditelji utvrđuju svoju dominaciju samim time što su roditelji. U međuvremenu, mlađi vukovi se obično ne bore za alfa čin, već se raspršuju iz obiteljskih skupina te formiraju one vlastite, na nekom drugom području.
3. Društvo
Iako su vukovi prije svega orijentirani na svoje obitelji, to ne znači da se ne druže s ostalim vukovima izvan čopora. Vukovi su vrlo komunikativni te se koriste raznim zvukovima i govorom tijela, kako bi prenijeli svoju poruku.
4. Mladunci
Baš zato što je vučji čopor obiteljska zajednica, podizanje legla nije samo zadatak majke i oca. Svi vukovi u čoporu sudjeluju u odgoju potomaka, što uključuje hranjenje, skrb nad njima te igranje. Pripadnici čopora također donose hranu za alfa-ženke, kada su mladunci tek rođeni pa one ne moraju napustiti brlog.
5. Emocije
Vukovi imaju i snažnu emocionalnu vezu sa svojim prijateljima, a to najbolje pokazuje činjenica da kad neki član čopora ugine, drugi vukovi tuguju. Kod nekih treba i do 6 tjedana da se njihov život vrati u normalu, a depresija se lako može uočiti po pognutoj glavi i repu, sporom hodanju te krikovima.
SMEĐI MEDVJED
Smeđi medvjed, lat. Ursus arctos
Visina u grebenu: 70 - 100 cm
Masa: 100 – 300 kg
Životni vijek: do 25 godina
Brojnost u Hrvatskoj: oko1000
Broj mladih u leglu: 1-4
Medvjedi su životinje koje poznajemo još iz djetinjstva. Tko nije imao svog najdražeg plišanog medvjedića dok je bio dijete? Medvjedi su postali igračke 1907. godine kada je tadašnji američki predsjednik Theodore Roosevelt odbio pucati u malu bebu medvjeda. Vijest je obišla svijet, a jedan je vlasnik trgovine slatkišima napravio medu od tkanine i poslao je predsjedniku, a ostalo je naravno povijest.
Smeđi medvjed kralj je europskih šuma i među najvećim je svjetskim mesojedima. Divimo mu se i bojimo ga se zbog njegove veličine, snage, brzine i inteligencije. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 120 kilograma, a mužjaci 210 kg dok odrasli smeđi medvjed u Gorskom kotaru može dosegnuti masu i od 350 kg. Sam medvjeđi izgled odaje pojavu snažnog tijela s izraženom grbom na leđima, velike glave s malim očima i simpatičnim okruglim ušima. Iako, većinom u kretanju djeluje tromo, medvjedi su vrsni penjači (posebno mladunci), brzi trkači i odlični plivači. U Hrvatskoj, jedini otok na kojem medvjedi redovito bivaju viđeni, jest otok Krk, na koji dolaze plivajući uskim morskim tjesnacem, koji ga odvaja od obližnjeg kopna.
Smeđi medvjed je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, a kojom se ujedno gospodari sukladno Zakonu o lovstvu odnosno Planu gospodarenja, te o njemu vode brigu nadležna ministarstva: Ministarstvo poljoprivrede te Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Dopuštene su godišnje odstrijelne kvote kojima se iz populacije može izlučiti određen broj jedinki, bez straha za stabilnost i opstojnost medvjeđe populacije u budućnosti.
Zanimljivosti iz života medvjeda…
1. Inteligencija:
Medvjedi su vrlo inteligentne životinje i razvijaju sjajne sposobnosti korištenja dostupnih predmeta za igru i lov. Znaju čak i kotrljati kamenje kojim zatvaraju ulaz u duplju ili pećinu u kojoj jedu i spavaju. Imaju sjajno pamćenje, a u odnosu na ljude imaju mnogo bolju sposobnost orijentacije.
2. Brzina kretanja:
Medvjed može trčati brzinom i do 50 km/h. Stoga, nikada nemojte bježati od medvjeda, uhvatit će vas u nekoliko metara, bez obzira na vrstu terena. Iznimka je kada ste u mogućnosti doći do sigurnosti (npr. automobila) u nekoliko koraka. Medvjedi također odlično plivaju i penju se drvećem posebno kao mlade životinje do 2 godine starosti, a vješti su i u penjanju po najstrmijim stijenama. Medvjed može izdržati trčanje na velike udaljenosti prilično dugo, iako pri mnogo nižoj brzini.
3. Emocije:
Medvjed je plaha i vrlo sramežljiva životinja koja čovjeka doživljava kao prijetnju i izbjegava sukobe. Medvjedi su uglavnom samotne životinje. Izuzetak su majke s mladunčadi prema kojima se ženka vrlo zaštitnički ponaša, stoga se nikada ne približavamo medvjeđim mladuncima, čak ni ako izgledaju napušteno ili znatiželjno jer njihova majka sigurno nije daleko. Medvjedi duboko žaluju zbog smrti bližnjih članova. Mladunčad koju majka napusti jer je smrtno stradala, jednako kao i majka stradalog mladunčeta, znaju tjednima tugovati ispuštajući zavijajuće zvukove.
4. Krzno:
Medvjedi imaju dva sloja krzna, dlaku i poddlaku. Donji im služi da ih zagrije, a gornji ih štiti od vode. Većina medvjeda se zapravo rađa bez krzna.
5. Osjetila:
Iako medvjedi za razliku od mnogih drugih životinja vide u boji, vid i sluh kod medvjeda slabije su razvijeni, što se ne može reći za osjetilo njuha. Medvjed je u stanju nanjušiti nešto s udaljenosti od 30 km, pa čak i slab miris te odrediti smjer iz kojeg dolazi. Zbog toga je dobro orijentiran u prostoru.
6. Hibernacija:
Medvjedi koji žive u hladnijim krajevima spavaju zimski san tijekom kojeg ne obavljaju nikakve fiziološke potrebe. Zimska obamrlost nije duboka, pa medvjedi ponekad na kratko mogu i napustiti brlog. Ako je zima blaga, poneki medvjedi uopće ne zapadaju u stanje zimskog mirovanja, već lunjaju uokolo i pobiru preostale šumske plodove. Hibernacija medvjeda može trajati od samo desetak do više od 120 dana što prosječno čini osamdesetak dana.
EUROAZIJSKI RIS
Duljina tijela: 80-130 cm
Visina u grebenu: 55-65 cm
Masa: 20-25 kg
Životni vijek: preko 15 godina
Brojnost u Hrvatskoj: oko80
Broj mladih u leglu: 1-3
Euroazijski ris najveća je mačka u Europi i najveća od četiriju vrsta risa. Baš kao što lav simbolizira Afriku, ris je, sa svojim čuperkom dlaka na vrhu ušiju, dragocjen simbol prirodne baštine naše regije, po kojoj je i planina Risnjak u istoimenom NP-u Risnjak u Gorskom kotaru dobila ime. No ipak, od svih velikih zvijeri u Hrvatskoj jedino je ris doživio sudbinu potpunog istrebljenja. Prema dostupnim podacima posljednji primjerak autohtonog risa u Hrvatskoj odstrijeljen je u Gorskom kotaru 1903. godine. Iako je populacija mala, danas je ris stalni „stanovnik“ goranskih šuma i to zahvaljujući lovcima, koji su 1974. godine uspješno reintroducirali tri para risova iz slovačkih Karpata u kočevske šume na području Slovenije. Ris se ubrzo proširio u Gorski kotar i južnije prema Lici i Velebitu, te je današnja populacija risa u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nastala od svega šest jedinki. Upravo je ta činjenica, odnosno niska genska raznolikost, vodeći uzrok današnje ugroženosti ove vrste u Dinaridima. Kako bi se osigurao opstanak risa, međunarodni tim stručnjaka pokrenuo je projekt kojem je cilj naseliti jedinke iz Rumunjske i Slovačke na područje Hrvatske i Slovenije kako bi se oporavila genska struktura populacije i spriječilo njezino izumiranje.
Ris je osebujnog izgleda, krasi ga krzno žućkasto do sivo smeđe boje, često prošarano tamnim pjegama ili rjeđe prugama. U odnosu na svoje tijelo, ris ima izrazito velike šape, koje mu zimi služe kao krplje, olakšavajući mu kretanje kroz dublji snijeg, posjeduje i tipično okruglu mačju glavu s kratkom njuškom, prepoznatljivim čupercima na ušima i kratkim repom crnog vrha. Ris je u Hrvatskoj i Sloveniji ugrožena vrsta i strogo zaštićen je nacionalnim i međunarodnim propisima.
Zanimljivosti iz života risa…
1. Krzno
Risje krzno zbog svoje ljepote cijenjeno je kroz prošlost, no nažalost zbog istog, risovi su bili učestala meta krivolovaca. Risje krzno ukrašeno je crnim točkama ili pjegama. Kod pojedinih jedinki točke na krznu mogu biti veće ili manje, odnosno više ili manje izražene, a pojedine jedinke uz točke na krznu imaju i rozete, nepravilne oblike tamnijeg ruba i svijetlije sredine, nalik na uzorak leopardova krzna. Šare ovise o okolišu i području obitavanja, a raspored pjega na risjem krznu kod svake jedinke je drugačiji. To omogućava raspoznavanje i praćenje različitih jedinki snimljenih putem foto-zamki. Tijekom ljeta risje krzno je kratko i crvenkasto ili smeđe, ali tijekom zime ris dobiva gusto, dugo i svilenkasto krzno sivkaste boje kako bi odolijevalo hladnoći i vlazi, pa se i risovi zimi čine izgledom veći. Prsa, trbuh i unutarnja strana nogu prekriveni su bijelim krznom. Krzno primarno služi kao izolacija od topline i hladnoće, uboda kukaca, trnja i drugih opasnosti i smetnja. U slučaju opasnosti dlaka se nakostriješi te pokazuje prkosni stav, a savijenim leđima, napetim mišićima i podignutom dlakom ris se doima veći i opasniji svom napadaču.
2. Lovac iz zasjede - „duh šume“
Risovi se prikradaju plijenu toliko pažljivo da gotovo nečujno gaze preko bukova listinca (šušnja) koji u kasnoj jeseni obilno prekriva šumsko tlo. Upravo zato za ovu skrovitu mačku često kažemo da je kao „duh šume“. Osim što se risovi uspješno prikradaju, čine to često po noći, oslanjajući se na izuzetno dobar vid.
3. Čuperci na ušima
Zanimljiva pojedinost o risu jesu njegovi prepoznatljivi čuperci dlaka na vršcima ušiju. Čuperci mogu biti dugački do 4 cm i vrlo su jedinstveni. Struktura ušiju omogućava risu da uhvati i najmanje zvukove, sve do ljudskog disanja. Smatra se da upravo dugi čuperci na ušima pomažu risu da dobro raspoznaje tip i izvor nekog zvuka.
4. Vid
Ris ima izrazito oštar vid, posebice u rano jutro i predvečer. Većina mačaka može vidjeti razne vrste svjetlosti, a fenomen mačjeg vida „eyeshine“ omogućuje vidljivost sjaja mačjih očiju po mraku. Sloj duginih boja na poleđini očne jabučice reflektira svjetlost, koja daje mačkama sposobnost da vide noću. Kao zanimljivost navodimo da i jedno sazviježđe nosi naziv po risu (Lynx), upravo iz razloga jer je potrebno imati „risje oči“, odnosno odličan vid da bi se ovo slabo vidljivo sazviježđe moglo zamijetiti na noćnom nebu.
5. Cool samotnjak
Ris je samotnjak, neuhvatljiv i aktivan noću. Čovjeka nikada ne napada i zapravo ga je vrlo teško sresti u prirodi. Prema pričama ljudi koji su ga ipak susreli u divljini, risovi su jako „cool“ životinje koje pri susretu ostanu nepomični ili mirno napuste mjesto susreta.
- SI
1. INFO TABLA
Dolina Kolpe spada med zavarovano naravno območje Republike Hrvaške, sama reka Kolpa pa je uvrščena med vodotoke 1. kategorije. Skozi območje mesta Vrbovsko Kolpa teče v dolžini 29 km in predstavlja naravno mejo z Republiko Slovenijo. Za dolino Kolpe je značilna čudovita pokrajina, raznolikost obale in strug, izjemna čistost in bistrost vode. Tam, kjer teče skozi gorsko Hrvaško, je Kolpa prava gorska reka po vseh svojih značilnostih, ki s svojim naravnim tokom, brzicami in slapovi sama po sebi postane prava turistična atrakcija, ponuja pa tudi številne športne in rekreacijske možnosti. V poletnih mesecih prijetna temperatura vode privablja kopalce in turiste, bivanje v privlačnih počitniških domovih pa je kraj za popolno sprostitev vse leto.
Da bi bilo območje čim bolj privlačno in bi se izboljšala kakovost turistične ponudbe ter bi se ustvarilo pogoje za oživitev gospodarstva in obnovo zapuščenih naselij ob Kolpi, je mesto Vrbovsko začelo vrsto aktivnosti za izvajanje ureditve doline Kolpe, pri čemer je prvi korak ureditev sprehajalne poti v dolžini 17,4 km. Trasa sprehajalne poti večinoma poteka po nekdanjih makadamskih ali poljskih poteh, ki so jih v starih časih uporabljali prebivalci naselij ob Kolpi.
Ureditev sprehajalne poti je razdeljena na pet delov, popolnoma urejen je odsek Riblje-Lesci, ki je dolg 2,6 km, do katerega pridemo po asfaltni cesti iz Severina na Kupi, kjer se nahaja stari Zrinsko-Frankopanski kaštel-dvorec. V bližini je vas Lukovdol, rojstni kraj pesnika Ivana Gorana Kovačića, v katerem se nahaja istoimenski muzej in amfiteater, v bližini pa so privlačna mesta, dostopna za kopanje: Klanac, Blaževci-maloobmejni prehod in slikovito mestece Riblje pri Severinu na Kupi. Le nekaj kilometrov stran je mesto Vrbovsko z znanim izletiščem v zavarovani krajini kanjona Kamačnik. Obiskovalcem so na voljo tudi številni gostinski objekti z avtohtono ponudbo in prenočišči, prav zato je dolina Kolpe primeren kraj tudi za večdnevno avanturo.
Glede na to, da so bolj poznana območja vzdolž reke Kolpe v coni Natura 2000 je izjemno pomembno ohraniti naravne in ekološke krajinske vrednote ter uskladiti turistične trende z varstvom, ohranjanjem habitatov in izboljšanjem zaščitnega statusa velikih zveri: evroazijskega risa, sivega volka in rjavega medveda. Območje mesta Vrbovsko je naravni habitat vseh treh vrst velikih zveri. Ker imajo ljudje veliko predsodkov o velikih zvereh in se jih pogosto tudi neupravičeno bojijo, je izredno pomembno poglobiti znanje in ozavestiti pomen sobivanja ljudi in velikih zveri, kar je pravzaprav cilj projekta Interreg "Carnivora Dinarica". Spoštujmo velike zveri, ker so nepogrešljiv del gozdnega ekosistema in močno sodelujejo pri njegovem oblikovanju.
"V našem skupnem interesu je ohraniti velike zveri v naravi za človekovo prihodnost na Zemlji. Za to se moramo naučiti deliti habitat z njimi. "
2. INFO TABLA
Kraj Klanac se nahaja 10 km severovzhodno od Vrbovskega, v upravni sestavi katerega se tudi nahaja. Obdajajo ga sosednja naselja Damalj in Severin na Kupi na zahodu, kraj Pleševica se nahaja na jugu, Rim pa na vzhodu. Klanac je tradicionalno kopališče na tem območju, ki je enako priljubljeno med turisti in med domačini. Če obstaja popoln kraj za pobeg v naravo, je to Klanac. Je idealna destinacija za kratek oddih od mestne vročine in gneče, kraj, kjer se lahko popolnoma sprostite ali začnete raziskovati naravo s kolesarjenjem, pohodništvom, sprehodom ali plezanjem. Kolpa je v tem delu zelo mirna, zato je poleg kopanja najbolj zabavna dejavnost vožnja s kanujem. S kanujem lahko odkrijete tudi druga primerna mesta za kopanje ali poiščete svojo "zasebno plažo". Kamnita tlakovana obala je lepo vpeta v pokrajino in je odlična podlaga za nadaljnje urejanje tega kopališča, ki je primerno za sončenje, piknike ali igre, prekrasen slap pa daje temu kraju še poseben čar. Če greste navzdol po toku, boste po 400 metrih našli prvo interpretativno lokacijo projekta Carnivora Dinarica, ustavite se in si odpočijte, nato pa začnite svojo avanturo spoznavanja velikih zveri v dolini reke Kolpe ...
Za tiste, ki si želijo izvedeti več…
MLIN- ob slapu se nahajajo kamniti ostanki nekoč vidno impozantne stavbe. Gre za mlin, katerega gradnja in idejna zasnova sta bili daleč pred njegovim časom. Imel je šest mlinskih koles in sedem parov mlinskih kamnov. Za mline, zgrajene vzdolž toka reke Kolpe je značilno veliko število mlinskih koles, a tudi veliko število solastnikov. Tako je vsako kolo imelo svojega lastnika, zato je mlin v Klancu imel kar sedem solastnikov. Vsak od njih je deloval ločeno, znano pa je, da je prvi mlin prenehal delovati okoli leta 1950, drugi okoli leta 1960, zadnji trije pa so delovali do 70.let prejšnjega stoletja. Načelo delovanja mlinov je bilo zasnovano na način, da je voda tekla proti velikim lesenim kolesom, ki so imela lopatice. Sila vode je pognala kolo, ki je preko svoje gredi v notranjosti mlina sprožilo obračanje kamna, pod katerim je bil še en kamen v mirovanju. Skozi odprtino zgornjega kamna je padalo žito in se je z obračanjem kamna mlelo. Ko je bilo dovolj zmleto, se je skozi posebno odprtino stresla moka. Na fotografijah, ki so simbolnega značaja in ne prikazujejo točno teh mlinov, lahko vidite mlinske kamne, ki so ostali tudi po prenehanju delovanja mlinov in ki uspešno kljubujejo zobu časa, vidite pa lahko tudi notranjost mlina, ki je bil nekoč poln življenja.
3. INFO TABLA
SIVI VOLK
Sivi volk, lat. Canis lupus
Dolžina telesa: 100-120 cm
Višina v grebenu: 45-75 cm
Teža: 30-45 kg
Življenjska doba: več kot 13 let
Število na Hrvaškem: pribl. 50 tropov
Število mladičev v leglu: 5-8
Sivi volk je največji član družine psov in drugi največji plenilec v dinarskih gorah. Nenehno izumiranje volkov v preteklosti je posledica številnih človekovih dejavnosti in zmanjševanja habitata teh čudovitih živali. Volkom so že od antičnih časov pripisovali različne nadnaravne lastnosti. Večina teh prepričanj je globoko zakoreninjenih v folklori, kjer je volk demoniziran, v človeški domišljiji in podzavesti pa je volk vedno divje, neukrotljivo, nevarno in skrivnostno bitje, ki v ljudeh budi izvirni strah. Proti njemu so pogosto organizirali pregone in to žival sistematično uničevali skoraj do izumrtja. Volk je v Republiki Hrvaški od leta 1995 strogo zaščitena vrsta in je njegov lov, razen v izjemnih primerih, z dovoljenjem pristojnega ministrstva, prepovedan. Ocenjuje se, da na Hrvaškem, predvsem na dinarskem območju, od meje s Slovenijo, preko območja Gorskega kotarja, Like in Velebita, dalmatinskega zaledja do skrajnega juga Hrvaške, živi približno dvesto volkov.
V Gorskem kotarju volkovi živijo v najmanj 6 stabilnih tropih, nekatere od njih delimo s sosednjo Slovenijo, zato govorimo o čezmejnih tropih, velikost povprečnega tropa v Gorskem kotarju pa se giblje od 2-6 posameznikov.
Barva in videz vrste se lahko razlikujeta glede na habitat, v katerem živi. Na Hrvaškem najdemo le sivega volka, na drugih območjih pa so znane vrste, kot sta rdeči volk in abesinski volk, obstajajo pa tudi volkovi z izredno temnim (črnim) krznom. Na Hrvaškem imajo volkovi izključno sivo krzno s temno sivim hrbtom in repom ter nekoliko svetlejšim sivo-rumenim trebuhom in nogami.
Zanimiva dejstva iz življenja volkov...
1. Družina
Volkovi so zelo družinsko usmerjene živali. Živijo v tropu, sestavljenem iz monogamnega starševskega para nesorodnih volkov, vsi drugi člani tropa pa so njuni potomci. Trop se giblje na določenem ozemlju, ki je v Gorskem kotarju lahko veliko tudi na stotine kvadratnih kilometrov in ga aktivno brani pred drugimi tropi. Zaznamujejo ga z urinom, praskanjem po tleh, iztrebki in tuljenjem. Včasih bo, čeprav zelo redko, v tropu dobrodošel tudi osamljen "tujec".
2. Hierarhija
Dolgo je veljalo, da se volkovi v tropu borijo za prevlado in si tako prislužijo status alfa samca in samice. Toda nedavne raziskave so pokazale, da temu ni tako. Volkovi niso rojeni voditelji, preprosto so alfe tisto, čemur bi mi v našem svetu rekli »starši«. Tako starši sami določajo svojo prevlado samo s tem, ko so starši. Medtem se mlajši volkovi običajno ne borijo za alfa status, ampak se razidejo iz družinskih skupin in oblikujejo svoje skupine, na nekem drugem območju.
3. Družba
Čeprav so volkovi usmerjeni predvsem v svoje družine, pa to ne pomeni, da se ne družijo z drugimi volkovi izven tropa. Volkovi so zelo komunikativni in za posredovanje svojega sporočila uporabljajo različne zvoke in govorico telesa.
4. Mladiči
Prav zato, ker je volčji trop družinska skupnost, vzgoja legla ni le naloga matere in očeta. Vsi volkovi v tropu sodelujejo pri vzgoji potomcev, kar vključuje hranjenje, skrb zanje in igro. Člani tropa prinašajo tudi hrano za alfa samice, ko se mladiči šele skotijo, da samicam ni treba zapustiti brloga.
5. Čustva
Volkovi imajo tudi močno čustveno povezavo s svojimi prijatelji, kar najbolje kaže dejstvo, da ob smrti enega člana tropa žalujejo tudi drugi volkovi. Nekateri potrebujejo tudi do 6 tednov, da se njihovo življenje vrne v normalno stanje, depresijo pa zlahka opazimo po sklonjeni glavi in repu, počasni hoji in krikih.
RJAVI MEDVED
Rjavi medved, lat. Ursus arctos
Dolžina telesa: 150 - 250 cm
Višina na grebenu: 70 - 100 cm
Teža: 100 - 300 kg
Življenjska doba: do 25 let
Število na Hrvaškem: približno 1000
Število mladičev v leglu: 1-4
Sivi volk je največji član družine psov in drugi največji plenilec v dinarskih gorah. Nenehno izumiranje volkov v preteklosti je posledica številnih človekovih dejavnosti in zmanjševanja habitata teh čudovitih živali. Volkom so že od antičnih časov pripisovali različne nadnaravne lastnosti. Večina teh prepričanj je globoko zakoreninjenih v folklori, kjer je volk demoniziran, v človeški domišljiji in podzavesti pa je volk vedno divje, neukrotljivo, nevarno in skrivnostno bitje, ki v ljudeh budi izvirni strah. Proti njemu so pogosto organizirali pregone in to žival sistematično uničevali skoraj do izumrtja. Volk je v Republiki Hrvaški od leta 1995 strogo zaščitena vrsta in je njegov lov, razen v izjemnih primerih, z dovoljenjem pristojnega ministrstva, prepovedan. Ocenjuje se, da na Hrvaškem, predvsem na dinarskem območju, od meje s Slovenijo, preko območja Gorskega kotarja, Like in Velebita, dalmatinskega zaledja do skrajnega juga Hrvaške, živi približno dvesto volkov.
V Gorskem kotarju volkovi živijo v najmanj 6 stabilnih tropih, nekatere od njih delimo s sosednjo Slovenijo, zato govorimo o čezmejnih tropih, velikost povprečnega tropa v Gorskem kotarju pa se giblje od 2-6 posameznikov.
Barva in videz vrste se lahko razlikujeta glede na habitat, v katerem živi. Na Hrvaškem najdemo le sivega volka, na drugih območjih pa so znane vrste, kot sta rdeči volk in abesinski volk, obstajajo pa tudi volkovi z izredno temnim (črnim) krznom. Na Hrvaškem imajo volkovi izključno sivo krzno s temno sivim hrbtom in repom ter nekoliko svetlejšim sivo-rumenim trebuhom in nogami.
Zanimiva dejstva iz življenja volkov...
1. Družina
Volkovi so zelo družinsko usmerjene živali. Živijo v tropu, sestavljenem iz monogamnega starševskega para nesorodnih volkov, vsi drugi člani tropa pa so njuni potomci. Trop se giblje na določenem ozemlju, ki je v Gorskem kotarju lahko veliko tudi na stotine kvadratnih kilometrov in ga aktivno brani pred drugimi tropi. Zaznamujejo ga z urinom, praskanjem po tleh, iztrebki in tuljenjem. Včasih bo, čeprav zelo redko, v tropu dobrodošel tudi osamljen "tujec".
2. Hierarhija
Dolgo je veljalo, da se volkovi v tropu borijo za prevlado in si tako prislužijo status alfa samca in samice. Toda nedavne raziskave so pokazale, da temu ni tako. Volkovi niso rojeni voditelji, preprosto so alfe tisto, čemur bi mi v našem svetu rekli »starši«. Tako starši sami določajo svojo prevlado samo s tem, ko so starši. Medtem se mlajši volkovi običajno ne borijo za alfa status, ampak se razidejo iz družinskih skupin in oblikujejo svoje skupine, na nekem drugem območju.
3. Družba
Čeprav so volkovi usmerjeni predvsem v svoje družine, pa to ne pomeni, da se ne družijo z drugimi volkovi izven tropa. Volkovi so zelo komunikativni in za posredovanje svojega sporočila uporabljajo različne zvoke in govorico telesa.
4. Mladiči
Prav zato, ker je volčji trop družinska skupnost, vzgoja legla ni le naloga matere in očeta. Vsi volkovi v tropu sodelujejo pri vzgoji potomcev, kar vključuje hranjenje, skrb zanje in igro. Člani tropa prinašajo tudi hrano za alfa samice, ko se mladiči šele skotijo, da samicam ni treba zapustiti brloga.
5. Čustva
Volkovi imajo tudi močno čustveno povezavo s svojimi prijatelji, kar najbolje kaže dejstvo, da ob smrti enega člana tropa žalujejo tudi drugi volkovi. Nekateri potrebujejo tudi do 6 tednov, da se njihovo življenje vrne v normalno stanje, depresijo pa zlahka opazimo po sklonjeni glavi in repu, počasni hoji in krikih.
Evroazijski ris
Evroazijski ris, lat- Lynx lynx
Dolžina telesa: 80-130 cm
Višina na grebenu: 55-65 cm
Teža: 20-25 kg
Življenjska doba: več kot 15 let
Število na Hrvaškem: približno 80
Število mladičev v leglu: 1-3
Evrazijski ris je največja mačka v Evropi in največja od štirih vrst risov. Tako kot lev simbolizira Afriko, je ris s svojim šopkom dlake na vrhu ušes dragocen simbol naravne dediščine naše regije, po kateri je dobila ime tudi gora Risnjak v istoimenskem narodnem parku Risnjak v Gorskem kotarju. Vendar pa je od vseh velikih zveri na Hrvaškem le ris doživel usodo popolnega izumrtja. Po razpoložljivih podatkih je bil zadnji primerek avtohtonega risa na Hrvaškem odstreljen v Gorskem kotarju leta 1903. Čeprav je populacija majhna, je danes ris stalni "prebivalec" goranskih gozdov, zahvaljujoč lovcem, ki so leta 1974 uspešno uvedli tri pare risov iz slovaških Karpatov v kočevske gozdove v Sloveniji. Ris se je kmalu razširil v Gorski kotar in južneje proti Liki in Velebitu, današnjo populacijo risov v Sloveniji, na Hrvaškem in v Bosni in Hercegovini pa je sestavljalo le šest posameznikov. Prav to dejstvo, torej nizka genska raznolikost, je glavni vzrok današnje ogroženosti te vrste v Dinaridih. Za zagotovitev preživetja risa je mednarodna skupina strokovnjakov sprožila projekt, katerega namen je naseliti nove posameznike iz Romunije in Slovaške na Hrvaško in v Slovenijo, da bi obnovili genetsko strukturo populacije in preprečili njeno izumrtje.
Ris ima značilen videz, krasi ga rumenkasto do sivo rjavo krzno, pogosto prepredeno s temnimi pikami ali manj pogosto s progami. Glede na svoje telo ima ris izjemno velike tace, ki mu pozimi služijo kot krplje, zaradi česar se lažje premika po globljem snegu, poleg tega pa ima značilno okroglo mačjo glavo s kratkim gobčkom, značilnimi šopki dlake na ušesih in kratek rep s črno konico. Ris je na Hrvaškem in v Sloveniji ogrožena vrsta in je strogo zaščiten z nacionalnimi in mednarodnimi predpisi.
Zanimiva dejstva iz življenja risa...
1. Krzno
Krzno risa je bilo v preteklosti cenjeno zaradi svoje lepote, žal pa so bili zato risi pogosta tarča krivolovcev. Krzno risa je okrašeno s črnimi pikami ali pegami. Pri nekaterih posameznikih so lahko pike na krznu večje ali manjše oz. bolj ali manj izrazite, nekateri pa imajo poleg lis na krznu še rozete, nepravilne oblike temnejšega roba in svetlejše sredine, ki spominjajo na vzorec krzna leoparda. Vzorci so odvisni od okolja in habitata, porazdelitev madežev na krznu risa pa je pri vsakem posamezniku različna. To omogoča prepoznavanje in sledenje različnim posameznikom, ujetim s fotografskimi pastmi. Poleti je krzno risa kratko in rdečkasto ali rjavo, pozimi pa ris dobi debelo, dolgo in svilnato krzno sivkaste barve, da se lahko upira mrazu in vlagi, zato risi pozimi izgledajo večji. Prsni koš, trebuh in notranjost nog so pokriti z belim krznom. Krzno služi predvsem kot izolacija pred toploto in mrazom, piki žuželk, trnjem in drugimi nevarnostmi in nadlogami. V primeru nevarnosti se dlaka nasrši in kaže kljubovalno držo, ris pa je s pokrčenim hrbtom, napetimi mišicami in dvignjenimi dlakami za svojega napadalca videti večji in nevarnejši.
2. Lovec iz zasede - "duh gozda"
Risi se prikradejo k svojemu plenu tako previdno, da skoraj popolnoma neslišno stopajo po bukovem listju (šumenje), ki pozno jeseni obilno prekrije gozdna tla. Zato pogosto govorimo, da je ta skrivna mačka kot "duh gozda". Poleg tega, da se risi uspešno prikradejo, to pogosto počnejo ponoči, pri čemer se zanašajo na izredno dober vid.
3. Šopki dlake na ušesih
Zanimiva podrobnost o risu so njegovi značilni šopki dlake na konicah ušes. Šopki so lahko dolgi do 4 cm in so zelo edinstveni. Struktura ušes omogoča risu, da ujame tudi najmanjše zvoke, vse do človeškega dihanja. Menijo, da prav dolgi šopki na ušesih pomagajo risu dobro prepoznati vrsto in vir zvoka.
4. Vid
Ris ima izrazito oster vid, zlasti zgodaj zjutraj in zgodaj zvečer. Večina mačk lahko vidi različne vrste svetlobe, fenomen mačjega vida "eyeshine" pa mačkam omogoča, da tudi v temi dobro vidijo. Plast mavričnih barv na zadnji strani zrkla odbija svetlobo, ki mačkam omogoča, da vidijo tudi ponoči. Zanimivo je omeniti, da je tudi eno ozvezdje poimenovano po risu (Lynx), ravno zato, ker je potrebno imeti "risove oči" ali odličen vid, da bi to slabo vidno ozvezdje sploh lahko videli na nočnem nebu.
5. Kul samotar
Ris je samotar, nedosegljiv in aktiven večinoma ponoči. Človeka nikoli ne napade in ga je v naravi pravzaprav zelo težko srečati. Po zgodbah ljudi, ki so ga srečali v naravi, so risi zelo "kul" živali, ki pri srečanju ostanejo negibne ali pa le mirno zapustijo kraj srečanja.
