Osnovna prostorna obilježja Grada Vrbovskog
Po svom prostornom položaju u granicama Primorsko-goranske županije, Grad Vrbovsko zauzima njen krajnji istočni dio na granici sa Karlovačkom županijom. Na istoku graniči s Općinom Bosiljevo, na jugu s Gradom Ogulinom (obje jedinice lokalne samouprave u sastavu Karlovačke županije), na zapadu/sjeverozapadu s općinama Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad i Brod Moravice (u sastavu Primorsko-goranske županije), a na sjeveru graniči s Republikom Slovenijom.
Na području Grada Vrbovskog nalazi se 61 naselje budući je 2024. godine Gradsko vijeće Grada Vrbovskog donijelo Odluku o pripajanju naselja Mlinari i Tomići naselju Moravice, Odluku o spajanju naselja Radočaj i Štefanci te Odluku o spajanju naselja Međedi i Topolovica (sve Službeni glasnik Grada Vrbovskog 9/24) te su naselja Mlinari, Tomići, Radočaj i Međedi prestala postojati kao zasebna naselja odnosno naselja Mlinari i Tomići pripojena su naselju Moravice, naselje Radočaj i Štefanci spojena su u jedinstveno naselje Štefanci a naselja Međedi i Topolovica postaju jedinstveno naselje Topolovica.
Grad Vrbovsko obuhvaća površinu od oko 280 km² te je prostorno druga po veličini jedinica lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine Grad Vrbovsko ima 3.876 stanovnika. Broj stanovnika je pao u odnosu na popis iz 2011. g. kad je u Gradu bilo 5.076 stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti na području Grada može se iskazati s 13,84 st./km², što je bitno manje od pokazatelja za područje Primorsko-goranske županije (74,1 st./km² u 2021. godini), ali i znatno ispod prosjeka za Republiku Hrvatsku koji iznosi oko 68,4 st./km². Navedena gustoća naseljenosti ovog područja svrstava Grad Vrbovsko među rijetko naseljene prostore Republike Hrvatske.
Geografski položaj
Grad Vrbovsko ima vrijedan prometno - geografski položaj, kao osobito važna koncentracijska i čvorišna točka u Središnjem goranskom području ili Delničkom koridoru. Ovo područje je prijelazno gorsko područje između Središnje Hrvatske i Sjevernog Hrvatskog primorja. Preko tog spojnog i uskog "hrvatskog prometnog koridora" poprečno se međusobno povezuju ta velika područja i dijelovi države radi potpunog i čvrstog integriranja cjelokupnog hrvatskog državnog teritorija. Kroz ovo područje prolazi autocesta A6 dovršena 2008. godine koja povezuje Rijeku s Bosiljevom, a preko autoceste A1 s Karlovcem i Zagrebom te je time jedan od ključnih hrvatskih prometnih koridora.
U samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi prema političko - teritorijalnoj podjeli iz 1992. i 1997. godine ova bivša općina nastavlja to biti najprije kao samostalna općina, a zatim kao Grad Vrbovsko unutar Primorsko-goranske županije. Uredbom iz 1998. godine matičnom uredu Vrbovsko, osim istoimenog matičnog područja, još su pripojena matična područja dotadašnjih matičnih ureda Gomirje, Lukovdol, Moravice i Severin na Kupi, ali sve kao i do tada u sastavu ove jedinice lokalne samouprave.
Reljef
Na području Grada Vrbovskog ističu se tri različita dijela nejednake veličine, posebnih prirodnih značajki.
Na najvećem južnom sektoru prostora Grada Vrbovskog, na potezu Moravice - Vrbovsko - Gomirje, prirodno geografska obilježja odgovaraju pravim goranskim značajkama. Ističu se visokogorski karakter reljefa i krajolika (granicu prema jugozapadu čine visoki vrhovi Mala Bukovica 1126 m n.v., Velika Bukovica 1254 m n.v., Mirkovica 1286 m n.v. i Crnjak 1113 m n.v., a prema sjeveroistoku nešto niži vrhovi Okrugljak 885 m, Lipovac 836 m, Lovnik 902 m, Veli vrh 735 m i drugi). Veoma su rasprostranjeni reljefno uravnjeni prostori - razmjerno veća proširenja i visoravni. Ima dinarski smjer pružanja stijena, udolina i grebena, tipičan krški reljef s uslojenim vapnenačkim i dolomitnim stijenama, s izmjenom normalnih, fluviokrških i krških oblika. Prisutna je krška hidrografska cirkulacija, manje površinska, a više podzemna s relativno malim tokovima, s brojnim vrelima i ponorima, a od većih površinskih tokova ističe se Dobra (Ogulinska), koja teče tim područjem.
Granični severinski prostor je kupski sektor od naselja Severin na Kupi do Zdihova, ali i od Lukovdolske drage preko Močila i Jadrča do Osojnika, koji se nalazi na sjeveroistočnim rubnim dijelovima regije Gorskog kotara i Grada Vrbovskog prema Pokuplju. Ima prijelazne goranske, ali i neke peripanonske značajke. Također prevladava dinarska struktura, gdje se izmjenjuju stijene vapnenačkog i dolomitnog sastava, što utječe na glavne reljefne i hidrografske značajke. Blago valovit plato, odnosno izrazita krška zaravan je uz desnu obalu Kupe. Ističu se brojne suhe, izdužene i zatvorene drage, razdolja i ponikve te prevladava pokriveni boginjavi krš. Izrazit je kontrast ogoljenog i pošumljenog sektora.
Kompozitna dolina Kupe između izvorišta i Severina na Kupi, odnosno na području Grada Vrbovskog između naselja Štefanci i Zdihova predstavlja izraziti goranski prostor, ali relativno malih apsolutnih visina i prilično izoliran. U kupskoj dolini se izmjenjuju mala kotlinska proširenja u nepropusnim stjenama i klisurski strmi sektori s kanjonskim strmim padinama u karbonatskim stijenama. Uravnjeni tereni su iznad same doline Kupe, gdje se svojom visinom i atraktivnošću istiću Orlova stijena 586 m n.v. i Litorić 873 m n.v. Rijeka Kupa je do Severina na Kupi jedini relativno čisti veliki vodotok u zemlji s obiljem vode i brojnim brzacima.
Klima
Klima Vrbovskog kraja je kontinentalna s prijelazom u planinsku. Velika je količina padalina, uključujući i snijega u zimskom razdoblju. Karakteristične su niže temperature s ljetnim svježinama, većim oscilacijama godišnjih temperatura te prisutnost dugotrajnih magli. U dolini Kupe karakteristične su blaže temperature, ali i veće količine padalina.
Tla
Na temelju osnovne pedološke karte, na prostoru Grada Vrbovskog, nalazi se 13 sistematskih jedinica tla koje sadrže desetak najznačajnijih tipova tala koja se javljaju u podtipovima i varijantama. Prema svojstvima tala, reljefa i klime, na temelju bonitetne procjene, zemljišta su svrstana u četiri kategorije zaštite. Prvu kategoriju zaštite čine zemljišta koja spadaju u I-IV bonitetnu klasu. Ova zemljišta moraju se strogo čuvati za primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Drugu kategoriju zaštite čine zemljišta koja spadaju u V bonitetnu klasu, pa i neka zemljišta VI bonitetne klase, koja su od posebne važnosti za uzgoj posebnih vrsta kultura ili se agrotehnikom mogu poboljšati do većih bonitetnih klasa, pa ih treba štiti s odgovarajućim mjerama.
Zemljišta treće i četvrte kategorije zaštite čine zemljišta koja su pokrivena šumom ili su to kamenjarske površine. Tu spadaju i oni prostori koje treba zaštiti od erozije.
Vodni resursi
Područje Grada Vrbovskog relativno je bogato vodotocima u okvirima Primorsko-goranske županije. Kupa (59,2 km u županiji) i Dobra (30,7 km u županiji) su najveći vodotoci u županiji.
Kupa izvire u obliku jakog krškog vrela ispod sela Razloge, na visini od 325 m.n.m., u blizini Gerova, a većim dijelom svoga toka čini granicu između Hrvatske i Slovenije. Zbog svojih ambijentalnih značajki, stalnosti protoka u koritu, relativno sačuvane kvalitete voda, te prisutne ihtiofaune, Kupa je praktički čitavim svojim tokom na području Primorsko-goranske županije pogodna za razvoj turističkih i sportsko-rekreativnih sadržaja na vodi - dnevnog izletničkog turizma, stacionarnog seoskog turizma, ribolova, vožnju kanuima i kajacima.
Dobra nastaje spojem dvaju vodotoka – Skradske Dobre koja započinje svoj tok neposredno ispod Skrada i Bukovske Dobre čiji je početak ispod sela Bukov Vrh. Njihov je spoj između naselja Gornja Dobra i Donja Dobra. Dobra je stalan vodotok koji na svom toku kroz Grad Vrbovsko praktički nema izgrađenih značajnijih hidrotehničkih objekata tako da je uglavnom zadržan njezin prirodan izgled.
Na području Grada Vrbovskog nalaze se i dva značajnija izvora, izvor Ribnjak i izvor Draškovac.
Izvor Ribnjak se nalazi sjeverozapadno od Vrbovskog, udaljen od toka Ogulinske Dobre oko 300 m. Izdašnost se kreće od 10 - 30 l/sec do nekoliko m3/sec, a vode su djelomično kaptirane za vodoopskrbu šireg područja Vrbovskog.
Izvor Draškovac je tipično krški uzlazni izvor s velikim oscilacijama kapaciteta (Qmin=5-6 l/sec). Zahvat je bunarskog tipa, a voda se koristi za vodoopskrbu šireg područja Gomirja.
Prirodne vrijednosti
Na području Grada Vrbovskog posebno je interesantan zaštićeni krajolik Kamačnika, vrlo vrijedno vodeno stanište i krajolik izuzetne prirodne ljepote, gdje se posebna pažnja posvećuje zaštiti vrijedne autohtone ihtiofaune i ostalog živog svijeta (ribe, vodozemci i beskičmenjaci) vezanog za čiste vodotoke. Kamačnik je oko 3 km dug pritok rijeke Dobre ispod Vrbovskog. Izvor mu je tipičan krški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala. Prva dva kilometra Kamačnik teče relativno pitomom dolinom obraslom bukovom šumom, koja se u svom završnom dijelu širi. Zadnji kilometar prije ušća u Dobru vodotok se urezao u stijene dolomitnog vapnenca, tako da tu tvori uski kanjon, osobite geomorfološke vrijednosti. Na početku kanjona s obje strane nalaze se polušpilje.
Uz Kamačnik, na području Grada Vrbovskog ističe se prirodna vrijednost doline Kupe.
