Prvi pisani izvori iz povijesti Vrbovskog i okolnih naselja nalaze se u crkvenim ispravama od sredine 15. stoljeća. Tri najveća naselja Lukovdol, Moravice i Vrbovsko prvi put se spominju u ispravi iz 1481 godine. U ovoj ispravi spominju se i Frankopani kao vlasnici i gospodari ovog kraja. Treći povijesni izvor vezan je Modrušku urbar iz 1486. godine u kojem se spominju Vrbovski kraj, Gomirje i Lukovdol.
Početkom 16. stoljeća zbog turskog pustošenja Gorskim kotarom staro stanovništvo Gomirja, Vrbovskog i Moravica gotovo je nestalo. Stanovništvo se mijenja. Radi obrane od Turaka krajiške vlasti od 1599. godine u nekoliko navrata iz Bosne, Like i Sjeverne Dalmacije dovode pravoslavno stanovništvo srpske narodnosti. U Vrbovsko i uz Karolinsku cestu tijekom 18. stoljeća doseljavaju se mnoge nove obitelji iz Primorja, Kranjske i Češće. Danas na području Grada Vrbovskog živi 57% Hrvata, 36% Srba, a 7% su stanovnici ostalih nacionalnosti.
Za povijest Vrbovskog osobito je značajna povelja kojom Josip II 1785. godine izdvaja Vrbovsko iz neposredne strukture vlastelinstva i dodjeljuje mu položaj povlaštenog kraljevskog trgovišta. Tom poveljom Vrbovsko je dobilo gradsku samoupravu, gradski magistrat i sud., a nekadašnji kmetovi trgovačke gospoštije postali su slobodni građani kraljevskog trgovišta.
Nakon ukidanja vojne krajine ovaj prostor od 1886. godine pripada Županiji Modruš. Današnji oblik i ustroj Grada Vrbovskog započeo je 1962. godine kada su se općine Vrbovsko, Severin i Moravice ujedinile u jedinstvenu općinu. Općina Vrbovsko 1997. godine temeljem Zakona o područjima županija, gradova i općina dobiva status Grada (N.N. 10/97)